Povratak Supermana

Dwight+Howard+Charlotte+Hornets+v+Miami+Heat+eckL8z4lASpl

Ljudski um je čudna, u jednu ruku zapanjujuća stvar. Sposobnost da nas jedna stvar, zvuk, miris vrati u djetinjstvo je nešto što me posebno fascinira. Gledajući s ove vremenske točke, mogu reći da sam zahvaljujući raznim crtanim filmovima imao lijepo djetinjstvo. Raznorazni crtani junaci su mi I dalje u srcu, ali jedan zauzima posebno mjesto. Plavo odijelo, crveni plašt, I veliki znak na prsima. Jasno, riječ je o Supermanu. Kao malog me je redovno oduševljavao, I uvijek sam znao, koliko god teška situacija bila, da će se vratiti još jači, te pobijediti sve. Iste te osjećaje mi danas zadaje jedan drugi Superman kojeg sam s oduševljenjem gledao, I za kojeg sam znao, dok je bio u najtežim situacijama, da će se vratiti još jači, te ušutkati svima usta koji su ga prerano otpisali, I na moju sreću, nakon predugo vremena opet me oduševljava.

Dwight David Howard Jr. rođen je 08.12.1985 godine u Atlanti, savezna država Georgia, kao dijete oca Dwighta I majke Sheryl. Njegovi roditelji su prije Howarda pokušavali čak 7 puta imati djecu, no njegova majka je svaki put gubila dijete u trudnoći, te je iz tog razloga za Dwighta uvijek govorila da je “Dijete Čuda”. Inače, njegovi roditelji su bili sportske osobe, točnije otac je bio sportski direktor na Southwest Atlanta Christian akademiji, dok je njegova majka igrala košarku na Morris Brown koledžu. Djetinjstvo je proveo u malenom gradiću Swainsboro, nakon čega se s roditeljima preselio u Atlantu.

 

Početak ljubavi prema reketu i obručima

Košarkom se počeo baviti s 9 godina, te se odmah zaljubio u nju, te je sebi dao cilj da će jednog dana zaigrati u najjačoj ligi, I to kao prvi pick svoga drafta. Sve ono čemu su ga učili dok su živjeli u manjem mjestu je zadržao I kad se preselio u Atlantu, te je unatoč tome što je bio među najboljima gdje god dođe, I dalje čvrsto bio na zemlji, svjestan da je daleki put do cilja. Imao je duge prste, snagu, brzi rad nogu, solidan šut, te dobru tehniku I dribling s kojim se rješavao svojih čuvara. Na početku mu je najveći idol bio Michael Jordan, te je imao sve što se od njega moglo imati,no s vremenom, prvo se sve više počeo diviti Magicu zbog visine I playmakerskih vještina, a onda I Kevinu Garnettu, zbog njegovog atleticizma, posvećenosti košarci te svestranosti. Ono po čemu je najviše prepoznatljiv je njegov zaštitni znak od malih nogu- radost i sreća na terenu. Od početaka je bio poznat kao osoba koja košarku općenito shvaća ozbiljno, no ipak ne toliko da ne bi našao vremena za smijeh I zezanciju, te je zbog toga bio omiljen među suigračima na igralištima diljem Atlante. Uvijek je bio veliko dijete s osmijehom od uha do uha, što je još jedan dokaz koliko voli košarku I koliko ga ona uveseljava.

Na Southwest Atlanta Christian akademiju je došao 1998, u sedmome razredu, te je tada sastavio popis sa 7 ciljeva koje želi I mora ispuniti u životu. Jedan od njih je bio onaj da mora biti izabran za prvog picka drafta, što s obzirom na njegove vještine I talent, nije bilo nemoguće. Svoju košarkašku karijeru je započeo na poziciji point guarda, te ju je igrao sve do dolaska u srednju školu, kad je prvo prebačen na small forwarda, a onda s vremenom, kad je došao do 210 centimetara, je prebačen na power forwarda.

Prvo je igrao protiv uglavnom slabijih škola I akademija, što je posljedično značilo I da nije imao uvid u kvalitete ostalih zvijezda s područja Atlante. Pred kraj predzadnje godine srednje škole, glas o igraču koji ima 211 centimetara, s vrhunskim radom nogu koji je potreban za tako visokog igrača, te s vještinama koje po pravilu imaju niži igrači, se brzo pročuo po državi, te su dvoranu Southwest Atlanta Christian akademije pod obavezno stavili svi skauti s koledža I iz NBA lige. Dwight im nije ostao dužan, te je u prosjeku bilježio 20 poena te 15 skokova, vodeći svoju akademiju do Class A utakmice za prvaka.

Iduću sezonu je još više dominirao, te je sezonu završio s 25 poena, 18 skokova, 8 blokada te 3 asistencije u prosjeku, te je svoju srednjoškolsku karijeru završio s 2146 poena, 1728 skokova I 811 blokada u 129 utakmica, što je stvarno impresivna statistika, te ga je odvela do nagrada za najboljeg srednjoškolskog igrača, Gatoradeove nagrade za najboljeg srednjoškolskog igrača u Americi, Mr.Basketball države Georgia, te one najprestižnije, McDonald’sove nagrade za najboljeg igrača u državi. Tada je i definitivno dobio potvrdu da je spreman za najveća svjetla- ona NBA pozornice. 


Odlazak u NBA

Dwight je bio svjestan da o njegovom cilju da bude izabran kao prvi pick ovisi koja će ekipa imati prvi pick, te je onog trenutka kad je video da je lutrija odlučila da je to ekipa Orlando Magica bio svjestan da ima jako velike šanse da taj cilj I ispuni, tim više ako se uzme u obzir da im je trebalo pojačanje pod obručima, te se draft s Howardom kao jednom od najvećih zvijezda činio idealnom šansom da se taj problem riješi. Konkurenciju je imao u vidu Emeke Okafora s UConna, koji je na koledžu proveo 4 godine te osvojio jedan naslov, no glavni ljudi Magica su bili impresionirani igračem koji je tek završio srednju školu, te je njegov san da bude odabran prvim pickom ispunjen.

Kad je došao u ligu, susreo se s ekipom koja je sezonu prije skupila samo 21 pobjedu, te je na ljeto ostala bez glavne zvijezde, Tracya McGradya, Drewa Goodena I Juwana Howarda. Nitko od igrača koji su započeli prvu utakmicu na otvaranju prošle sezone nije ostao u ekipi, glavne zvijezde ekipe su bili Steve Francis te prečesto ozlijeđeni Grant Hill. Visoke linije su popunjavali Hedo Turkoglu, Tony Battie I Kelvin Cato, dok su bekovske pozicije u suradnji s Francisom držali Jameer Nelson te Doug Christie.

Dolaskom u Orlando, Howard je odmah počeo ostavljati svoj utjecaj u ekipi, najviše kod navijača, koji su napokon doživjeli novu silu pod obručima nakon što ih je napustio Shaquille O’Neal, te je došlo vrijeme da zaborave na Shaqa I svu ljubav I nade daju u ruke Howardu. On se pak od početka pokazao kao igrač kojeg će biti jako teško čuvati, jer je zbog svojih vještina imao odgovor na svaku obranu, a u međuvremenu su Francis I on usavršili alley-up, koji je radio kao švicarski sat.

Promjena se vidjela i u broju pobjeda na kraju sezone, gdje je zabilježeno 36 pobjeda, 15 više u odnosu na prošlu sezonu, a naš junak je započeo svaki susret od početka, ostvarivši u prosjeku 12 poena, 10 skokova, te je na kraju završio kao treći u izboru za rookie godine, ušavši u all-rookie ekipu godine. Uz sve to, bio je 8 u ligi po broju skokova, 10 po uspješnome postotku šuta iz igre,te 19 po broju blokada.

Sljedeće sezone, po dolasku u kamp, odmah je bilo vidljivo da je Howard cijelo ljeto radio na sebi, ponajviše na masi, gdje je dodao 9 kilograma mišića. Zbog svega toga, te ponajviše da najveća zvijezda se popravi u vidu stvari koje su mu mana u igri, klub je angažirao Briana Hilla, te je ovaj odmah detektirao najveće mane na Howardu-post up igra I obrana, te mu je zadao zadatak da to mora pod hitno popraviti ako ne želi da ekipa I dalje bude mediokritet I ako želi s njima u playoff, te je ovaj još više počeo raditi na tome.

Usred sezone, klub je poslao Francisa u New York, a ključeve ekipe su I službeno predali najvećoj zvijezdi ekipe, koja je sve više napredovala što se sezona bližila svome kraju. U travnju 2006 godine je došao blizu jednog od najrjeđih dostignuća koje centar može ostvariti, 30-30 statistiku u jednoj utakmici, a susret je završio s 28 poena I 26 skokova. Sad je svima bilo jasno, liga je dobila novu dominantnu figure pod koševima, koja će harati ligom narednih godina.

Te sezone je bio naprosto fenomenalan, završivši ju kao drugi po broju ofenzivnih skokova, iza Bena Wallacea, a u defenzivnim skokovima jedino je Garnett bio bolji. Howard je postao sinonim za double-double igrača, bilježeći u prosjeku dvocifrene statistike I na domaćem I na gostujućem terenu. Orlando je bio u odličnoj poziciji: imali su franšiznog igrača kojeg su čekali još od vremena Shaqa, a i na salary capu je ostalo mjesta za pojačanja, te su se počeli polako kovati planovi da se kroz koju sezonu ekipa iskristalizira kao contender na istoku.

Sezona 06/07 je donijela novi napredak Howarda I Magica,te je sezona završena omjerom 40-42,što je bilo dovoljno da se playoff vrati u grad. Na njihovu žalost, tamo su zapeli odmah na prvoj prepreci, Detroit je bio jači te ih je metlom isprašio Iz doigravanja. Howard je I dalje nastavljao pružati odlične partije, pozicioniravši se u najboljeg centra lige, odigravši kao starter svih 82 utakmice, bilježeći u prosjeku 17.6 poena, 12.3 skoka, 1.9 ukradenih I blokada te 0.9 asistencija po meču, te je u 60 utakmica zabilježio double double učinak. Playoff je odigrao u svome stilu, prosječno bilježeći 17 poena, 15 skokova, 1.5 asistencija, 1 blokadu te 0.5 ukradenih te je zabilježio svoj prvi poziv za All Star utakmicu i mjesto u Third All-NBA postavi.

 

Dolazak Van Gundyja

I onda, na ljeto 2007 godine, dolazi do promjene koja će njemu najviše odgovarati. Na klupu Orlanda, umjesto Briana Hilla, sjeda Stan Van Gundy, te se udaraju temelji novog, još jačeg Orlanda. Usput su iz Seattlea doveli Rasharda Lewisa, I show je mogao početi. Sezona je završena omjerom 52-30, osvojena je divizija, u prvoj rundi doigravanja s 4-1 su riješeni Toronto Raptorsi,no u drugoj rundi su se opet ispriječili Pistonsi, ovaj put izbacivši ih u 5 utakmica. Ekipa je igrala odlično, po obrambenom učinku I dalje top 10 ekipa, ali su napadački doživjeli strašan porast, zabilježivši skok od 7 poena po meču, sa 104 na 111, što je bilo dovoljno da skoče s 22 na 7 mjesto po ofenzivnom učinku. Potpis Van Gundyja je bio vidljiv, a Howard je napredovao još više u svim segmentima igre. Prosječno je imao 20.7 poena, 14.2 skokova, 2.1 blokade, 1.3 asistencije I 0.9 ukradenih lopti. Završio je u All-NBA ekipi, u 2nd All-Defence, dobio je drugi poziv za All-Star dvoboj, te je s reprezentacijom osvojio zlato na Olimpijskim Igrama u Pekingu. No, jedna od najbitnijih stvari te godine se dogodila na All-Star Dunk Contestu te godine. Cijelo natjecanje se održavalo u Orlandu, te je Dwight bio apsolutni favorit. U jednom od zakucavanja je na teren došao njegov suigrač Jameer Nelson, koji je sudjelovao s njime, te mu je dao plašt od Supermana, dok je Dwight nosio ispod dresa majicu s logom na prsima. Označio je dio s kojega se mora odraziti, uhvatio zalet s centra, skočio, uhvatio loptu koju mu je bacio Nelson, te monstruozno zakucao! Publika je poludjela od oduševljenja, a Superman je I službeno rođen. A imao je tek 22 godine.

Naredne sezone Orlando je poboljšao omjer pobjeda I poraza na 59-23, osvojivši drugu godinu zaredom diviziju, te su uspjeli doći do velikog finala lige, gdje su izgubili od Lakersa s 4-1. U međuvremenu su prvo pobijedili Philadelphiju s 4-2, zatim Boston s 4-3, te u finalu Istoka LeBrona I Cavse s 4-2. Iako su po ofenzivnom omjeru u odnosu na prošlu sezonu pali na 11 mjesto, defenzivno su još jači bili te su te sezone bili najbolja defenzivna ekipa lige. No, sve to ipak nije bilo dovoljno da se Lakersi na čelu s Bryantom pobijede, te da se osvoji prsten. I dok su svi očekivali da ova momčad može samo naprijed, stvarnost je bila zapravo drukčija: to je bio njihov vrhunac što se tiče snova o naslovu prvaka.

U naredne tri sezone, koliko je Howard proveo u ekipi, još jednom su došli do finala istoka, gdje ih je izbacio Boston, a sezonu nakon su iznenađujuće ispali u prvoj rundi od Atlante. Postalo je jasno da u ekipi nešto ne štima, te da se neke stvari pod hitno trebaju promijeniti.

U sezoni 2011-2012, koja je zbog lock-outa počela 25.12, te je odigrano 66 susreta, napetost između Howarda I SVG-a je sve više I više rasla, te je u javnost izašla priča da je Dwight tražio od kluba da otpuste svog glavnog trenera. I tu dolazimo do jednog od najčudnijih intervjua: na dan utakmice s Knicksima, novinari su pitali Stana da li je istina da je glavna zvijezda ekipe tražila od kluba da ga otpuste. Stan je normalno odgovorio da je to istina, te da njega to ne dira previše, jer se već s time susretao u svojoj karijeri, I da je svjestan da je to dio posla kojim se bavi. U tom trenutku do njega dolazi Howard, grli ga, te govori kako ništa od toga nije istina, te kako je to laž koju je jedan novinar pokrenuo I da je njihov fokus na tome kako da zaustave Anthonyja I njegove Knickse. Zbunjeni Van Gundy ga je čudno pogledao te samo napustio intervju. U tom trenutku je svima bilo jasno da je odnos nepopravljivo narušen, I da netko od njih neće biti iduće sezone u ekipi, što je nakon ispadanja od Indiane u prvom krugu playoffa samo dodatno dobilo na težini.

Klub se našao na raskrižju, te je trebao odlučiti: otpustiti Van Gundyja I Smitha, te tako udovoljiti svojoj zvijezdi, ili pustiti Howarda da ide te se okrenuti kompletnome rebuilding. S obzirom na to da je Howard rekao da ostaje u klubu, odluka je pala da GM I glavni trener moraju napustiti Magic. Smatralo se da je mir u kući uspostavljen, te da šuškanja o Supermanovom prelasku u Lakerse se neće ostvariti. Na njihovu žalost, došlo je upravo do toga.

 

Prelazak u Lakerse

U tradeu koji se desio između četiri ekipe, Howard je nakon dugo nagađanja obukao dres Lakersa, te se pridružio ekipi koja je sezonu prije zapela u drugoj rundi doigravanja, I koja je u svojim redovima tada imala Bryanta, Gasola, Nasha I Artesta. Upravo je ovaj potonji, nakon potvrde Howardovog prelaska u Lakerse, izjavio da će ekipa oboriti record po broju pobjeda u regularnom dijelu sezone, koji su držali Chicago Bullsi. Teoretski, gledajući imena u ekipi, činilo se da nije daleko od istine. No, umjesto napadanja naslova prvaka, došlo je do potopa ekipe.

Osobno, žao mi je što je ta ekipa završila tako. Imao sam nadanja I očekivanja da će pokoriti ligu, jer su imali sve. Petorka Nash-Bryant-Artest-Gasol-Howard, te Jamison I Meeks s klupe, plus D’Antoni kao trener. Morali su napraviti više jednostavno. Ali, kao što je u jednu ruku očekivano, ego je razorio svlačionicu.

Jedna stvar se treba objasniti: odmah na početku je svima dato jasno do znanja da je, unatoč pojačanjima u vidu Nasha I Howarda , Kobe I dalje glavni igrač I lider ekipe. Nash I Howard su se s time složili, te je odlučeno da će Nash predvoditi napad Lakersa, a za Howarda je odlučeno da će ga se malo po malo prilagođavati momčadi, te da će prilikom Kobeovog odlaska u mirovinu on biti taj koji će preuzeti lidersku palicu ekipe.

Dakle, Lakersi su bili svjesni da dobivaju Howarda koji je u travnju operirao leđa, I da će ga morati možda I dulje čekati. No, ipak je bio spreman za početak sezone, ali posljedice je I dalje donekle osjećao. U samom startu je dolazilo do problema: Lakersi su se morali prilagoditi na Princeton napad, što nije išlo po planu. Uz Supermana van svoje forme se nadovezala I ozljeda stopala koju je Crna Mamba pretrpjela. Dodaj na to I ekipu koja se nikako ne snalazi u sistemu, I dobiješ jedan odgovor: trener mora letjeti, te je nakon 5 utakmica Jerry Buss dao pedalu Brownu, a za privremenog trenera je instaliran Bernie Bickerstaff, tadašnji pomoćni trener. Odmah su počele kružiti priče tko bi bio idealan trener za Lakerse, te su svi vidjeli Phila Jacksona kako se vraća na klupu. Razgovori su obavljeni, a Zen Master je zamolio za dva dana fore da može razmisliti o svemu. No, ono na što on nije računao, a što je Jezerašima bilo normalno, je daljnje traženje trenera s njihove strane, te se Phil povukao, a vruću klupu je preuzeo Mike D’Antoni, koji je imao mali problem: oporavljao se od operacije koljena, zbog toga je planirao cijelu sezonu odmoriti da se potpuno oporavi, te nije bio u mogućnosti odmah preuzeti ekipu.

Na terenu Nash, koji je s Brkom igrao finale Zapada te je bio dva puta MVP lige, Crna Mamba te sila pod reketima u vidu Supermana, na klupi Brko I njegov ofenzivni sistem igre. Čini se kao idealan spoj, zar ne?

Nitko nije računao na ono što se ne može niti očekivati: kalvariju s ozljedama. Nash je I dalje bio ozlijeđen, Bryant je tek počeo opet igrati, te se pazio, Howard je imao problema s leđima, usput je ozljedu stigao navući I rezervni play Steve Blake, a ekipa se I dalje trudila prilagoditi Gasola I Howarda te ih ukomponirati u novi ofenzivni sistem. Kao šlag na kraju, stigla je I ozljeda Gasola, koji je propustio 8 utakmica, te je ekipa pred kraj godina imala omjer 15-16. Nervoza u ekipi je rasla, ultimativna ekipa koja se trebala šetati ligom se odjednom našla u poziciji da se bori za playoff, napredak nije vidljiv, a ozljede su se samo nizale jedna za drugom. Na sve to, naš junak I dalje nije bio u onoj prepoznatljivoj formi, te se nikako nije uspijevao ukomponirati u pick and roll s Nashom. U korist mu nije išlo ni to što je otvoreno rekao da ne dobiva dovoljno lopti te da Kobe previse šutira.

Na sve probleme nadovezala se I ozljeda ramena, te je Howard opet bio van terena. Kako nevolja nikad ne dolazi sama, stigla je ozljeda Gasola, koja ga je na duže vrijeme izbacila s terena, te je Kobe otvoreno prozvao Dwighta I tražio od njega da se vrati na teren I igra u bolovima, I da se on kao centar previše brine a premalo daje sebe na terenu. Ovaj mu to nije htio prešutjeti, te mu je rekao da Kobe nije doktor da zna kakvo je stanje s njegovim ramenom, te da je Kobeu i Shaqu trebalo 3 godine za prvi naslov. Na sve to, lošu kemiju u ekipi I lose rezultate se nadovezala I smrt vlasnika Lakersa, Jerryja Bussa. No, Howard je nakon All Star pauze izjavio da će dati sve od sebe da se prilagodi ekipi, te je promijenio I prehrambeni režim da se dovede u što bolju formu u korist ekipe. Na kraju je ekipa izborila playoff, te je išla na megdan Spursima, koji su to riješili metlom, te dream team ekipu uništili na proste faktore. Dugo najavljivana petorka Nash-Bryant-Artest-Gasol-Howard je na kraju igrala samo 7 utakmica, I u svih 7 je zabilježila poraz.

 

Napuštanje Lakersa te odlazak u Texas

Nakon samo jedne sezone, Howard je napustio Lakerse te je prešao u Houston. Cijela epizoda s Lakersima se ispostavila pogrešnom, te je zbog velikog broja razloga odlučio otići u Texas, te tamo pokušati vratiti svoju karijeru na stare staze slave. Mlada ekipa predvođena Jamesom Hardenom, koja ima veliki potencijal, činila se kao idealan odabir za njega. No, I ovdje je bilo I velikih uspona I velikih padova. U tri sezone provedene u Houstonu, uspio je igrati finale konferencije, te u prvoj sezoni izboriti All Star nastup. No, I dalje se susretao s problemom koji ga je pratio u Lakersima-ofenzivni sistem koji njemu ne odgovara, zbog manjka lopti koje on dobiva u postu, te još jedan igrač koji mora imati loptu stalno u rukama, I koji je šuterski nastrojen u vidu Hardena. Obojica su smatrala da su prva opcija ekipe, no cijeli sustav igre je bio prilagođen Bradonji. Na početku je još to dobro funkcioniralo, dok je McHale bio trener, no dolaskom Brke na klupu, te definitivne potvrde da je Harden broj 1 u ekipi I sistema koji Howardu ne odgovara, bilo je jasno da je vrijeme za odlazak iz ekipe. Nakon tri godine u Houstonu, te godine u Lakersima, Howard je došao u situaciju da je morao pametno birati koja je iduća destinacija. Od centra koji je bio najbolji u ligi, došao je u situaciju da ga ljudi otpisuju, te da se mora opet dokazivati. On, koji je do pred koju godinu bio sila pod reketima, je došao na novi početak. 4 godine su izgubljene, prsten nije osvojen, a status je kompromitiran do kraja.

 

Povratak doma te brzi odlazak kod Najvećeg

Odluka je pala na povratak u grad gdje je odrastao, Atlantu. Ekipu koja je ostala bez centra Ala Horforda, te koja izbjegava definitivni odlazak u rebuilding. Hawksi su izborili playoff, te su u njemu ispali u prvoj rundi, što je definitivno značilo da je vrijeme za rebuild. Milsap i Korver su otišli, ljeto prije ekipu su napustili Teague i Horford, te od one ekipe koja je igrala finale Istoka je ostao samo Bazemore. Odlučeno je da ključevi ekipe idu u ruke Schrödera, te je Howard opet postao višak, neželjeni materijal.

Ali,gdje sada? Tko ima toliko hrabrosti I ludosti da ga uzme, da mu pruži novu šansu, te ono najbitnije: osigura mir I vrati prijeko potrebno samopouzdanje?

Ruku spasa je dobio od osobe od koje je možda to najmanje očekivao: Michaela Jordana. Želio je dovesti Supermana u Charlotte, dati mu novu šansu, da se dokaže prvo sebi, pa nakon toga drugima, te mu je obećao mir I zagarantirano mjesto u ekipi, gdje će on biti jednako bitan kao Kemba Walker, koji je do sad bio prva opcija u ekipi. Howard je razmišljao, vagao o svemu, jer je bio svjestan da mu je ovo zadnji vlak da karijeru vrati na stari kolosijek. I odlučio se priključiti Stršljenovima. Za sada, to izgleda jako dobro: pokazuje naznake vraćanja u staru formu, ima dovoljan broj lopti, samopouzdanje mu raste iz utakmice u utakmicu, a brojke vraća na one stare, kad je bio najdominantniji centar lige. Želio je svim kritičarima, I osobama koje su ga otpisale prije vremena, začepiti usta, te za sada jako dobro napreduje prema tome. Protiv svakog centra kojeg su smatrali boljim od njega daje sve od sebe, motivacije mu ne nedostaje, a na njegovom licu se opet vidi onaj zaštitni znak- blesavi osmijeh od uha do uha. Da, napokon se može reći da opet uživa u košarci, napokon se može reći da se Superman vraća nazad, gladniji nego ikad, željan svakodnevnog dokazivanja da su svi pogriješili, te da je on I dalje ovdje, živ, među najdominantnijim centrima lige.

Supermane, dobrodošao nazad!

Advertisements

Novi početak na starim temeljima.

Postoji jedna ekipa u NBA koja čini se nekad, da igra sa 4 postavom, ona će da uđe u plejof, i to na nezgodnom uvek zapadu, naravno, pričamo o ekipi Memfis Grizlisa.

Njihova prošla sezona, kada se osvrnemo je iako su ispali u prvoj rundi od kasnije finaliste zapada, Sparsa, bila prilično dobra, zašto? Prvo, jer su imali toliko problema sa povredama da su u nekim trenucima na parketu delili minute igrači koji su, pazite sad, IMALI DNEVNE ugovore, neki sedam, neki deset dana, neki malo više, i zamislite, opet su stiče se utisak, lagano otišli kao sedmi na zapadu u plejof, sa skorom od 43 pobede i 39 poraza i pored dosta odsustva par bitnih igrača.

I dali su vanserijski otpor realno mnogo jačim Sparsima, na krilima fenomenalnog Konlija koji u plejofu uvek daje 110%, Gasol je isto bio na nivou ali nije se moglo mnogo više.

Sada, u novu, 2017/18 sezonu, Memfis ulazi sa par novih igrača, između ostalog, među njima je i naš Rade Zagorac koji se dosta dobro trudi i koristi minute u pripremnim mečevima. Pred početak nove sezone, takođe su odjeknule vesti ds će Memfis staviti broj Tonija Alena u hall of fame, možda su mnogi pomislili svašta i nasmejali se ali, ko god je gledao Memfis sve ove godine, zna da ako neko to zaslužuje, to je odbrambena stena Toni Alen!

Nova sezona, reklo bi se,ista želja, ući u plejof, stara lica su tu, Konli i Gasol, ili se samo čini, ipak tu nešto fali, da, nema više te poznate stare old skul Memfisove trojke, Zek Rendolf je otišao, tužan dan je to bio za Memfis koji je ovog čoveka obožavao!


Zek se zaputio ka Sakramentu.

Reklo bi se na prvi pogled, da će ovo biti jako teška sezona za Memfis koji na zapadu pored silno pojačanih par konkurenata, oni su možda i oslabili po sastavu, ali, da li je? 
Memfis već par sezona unazad biva otpisivan ili osporavan ali oni nekako, uvek, udju u plejof, poslednjih 7 sezona nisu propustili plejof, i to nešto govori! 
Memfis nikad ne treba otpisivati kakav god sastav da imaju, to je već jasno.
Trener nije menjan, Fizdejl je i dalje tu, Konli i Gasol takođe, uz njih su čuda uvek moguća.

Memfis još nije objavio konačni sastav za regularni deo sezone ali trenutni sastav čine sledeći igrači:

Na pleju su naravno Konli, Mario Čalmers koji je tu već dve godine, posle trejda iz Majamija 2015-te, i tu je i dalje treći plej, mladi Vejd Baldvin, igrač kojeg je Memfis prošle godine izabrao kao 17 pika prve runde drafta, biće zanimljivo videti da li će uspeti u sezoni koja sledi da pokaže više, i četvrti plej je Endru Herison, dakle što se tiče pozicije pleja, ništa nije menjano.
Na pozicijima dva i tri je već bilo promena, tu je pridošlica Ben Meklmor koji je došao iz Sakramenta gde nije opravdao ni blizu očekivanja koja su svi imali od njega pa je beležio svega 9 poena, ako je neko mesto pravo za ovog momka, to je Memfis, biće zanimljivo videti na delu Bena i da li može više, tu su pored njega Vejn Selden Jr. koji nije draftovan, došao je posle epizode u Pelikansima, Čendler Parsons kao i Jamišal Grin koji dosta podseća na Džefa Grina, Rade Zagorac koji vrlo solidno igra u predsezonskim utakmicama, reklo bi se čak i neočekivano, tu je i još jedna pridošlica Tajrik Evans, koji je došao iz Sakramenta, Kobi Simons koji je nepoznanica za sada, Džarel Martin i Ivan Rab.

Što se tiče pozicija 4 i 5, tu su Brendan Rajt koji je tu još od 2015te, Mark Gasol i tu je Dežonta Dejvis koji je igrač razvojnog tima Memfisa i ne zna se da li će biti u konačnom sastavu, kao što se ne zna za još par njih.
Po trenutnom sastavu, više je nego i jasna situacija ko će biti prva postava, koja je više nego solidna gledano po imenima, generalno gledano, ekipa je slabija od prošlosezonske ali, Memfis ne bi bio Memfis da se ne bi mnogi iznenadili kada bi opet ušli u plejof. 
Moto Memfisa je, nikad ne reci nikad, sezona će biti zanimljiva a od Memfisa očekujte neočekivano.

– Marko Jevtic

Pukotina u Kraljevstvu, Cleveland Cavaliers.

Prethodnih 7 godina nepisano je pravilo da ekipa u kojoj igra LeBron James igra veliko finale. Realno je očekivati da ni ova sezona neće biti izuzetak.

Prošle sezone su već standardno odigrali regularnu sezonu u manjoj brzini sto ih je koštalo gubitka prvog mjesta na Istoku, iako je bilo očito da su stepenicu iznad za ekipe s istoka, sto se pokazalo točnim u playoffu gdje im je otpor donekle pružio Boston. Ipak u velikom finalu Warriorsi su bili prejaki za Cavse, nisu pomogle ni fantastične brojke LeBrona Jamesa za vise od jedne pobjede, te su Warriorsi i Kevin Durant uzeli prsten.

Roster je drugačiji za razliku od prošle sezone. Dogodilo se ono o čemu se šuškalo nakon finala, Kyrie Irving je odlučio da je dosta da bude u LeBronovoj sjenci, te trejdom odlazi u Boston Celticse u zamjenu za Isiaiha Thomasa, Jae Crowdera te Antu Žižića. Došla su i dva dobro poznata imena, Dwyane Wade i Derrick Rose, Wade dolazi do svog velikog prijatelja u lovu na prsten, dok je nekadašnji MVP uzeo minimalac kako bi oživio karijeru, i vjerojatno za njega nema boljeg mjesta od Cavsa u tom naumu. 


Na playmakerskim pozicijama su Thomas i Rose, prvi će biti vjerojatno out do allstara pa će ulogu startera uzeti Rose, cime se odlazak Irvinga ne bi trebao toliko osjetiti, pogotovo sto na jedinici može uskočiti i Wade te igra neće patiti u trenutcima kad LeBron odmara kao sto je slučaj bio prošle sezone. Na bekovskim pozicijama su J.R Smith, Kyle Korver, Iman Shumpert i Cedi Osman. Smith bi se dolaskom Wade-a trebao preseliti na klupu, te postati vođa second unita, uloga koja njemu najbolje odgovara i ne bi iznenadilo da J.R postane glavni kandidat za nagradu za najboljeg igrača s klupe. Korver je vrhunski šuter ali već je zagazio u 37-u, te će svoje minute imati isključivo dok je LeBron na parketu da ga hrani loptama. Sto se tiče Shumperta on bi lako mogao postati visak tijekom sezone, ne donosi nikakvu prevagu na stranu Cavsa, njegove duge dvojke postaju bol za oci, a obrambeno je vise precijenjen nego dobar. Minute bi trebao dobiti i Osman iz razloga sto može odigrati obranu, a ako poradi na šutu može biti dobar zalog za Cavse u budućnosti.
Na krilu se naravno nalazi LeBron James, o njemu ne treba trošiti riječi, Jae Crowder odličan igrač u oba pravca koji bi trebao biti ogromno pojačanje s obzirom na stil igre i ugovor koji ima, obrambeno odličan a u napadu koristan kao šuter, s obzirom na kvalitet Cavsa u napadu imati ce mnogo šansi iz drugog plana za lake ulaze i poene. Tu su i Jeff Green i Richard Jefferson koji neće dobivati mnogo minuta.


Na centarskim pozicijama su Kevin Love, koji će početi kao startni centar, prema riječima Tyrona Lue-a očekuje se najbolji Love od dolaska u Cavse, u napadu bi trebao biti missmatch za većinu centara zbog svog šuterskog arsenala, dok ga je u obrani lakše sakriti na centru nego li na poziciji krilnog centra. Tristan Thomson je spremno prihvatio ulaske s klupe i to bi trebao biti jedan od pogodaka za ekipu, zajedno sa J.R Smithom će voditi drugu postavu, a po potrebi moze igrati i s prvom postavom s obzirom na to da je najbolji visoki obrambeni igrač i općenito jedan od rijetkih dobrih obrambenih na rosteru. Ante Žižić će dobivati minute u ‘garbage time’, talent ima ali Cavsima odnosno LeBronu treba igrač koji je odmah spreman uskočiti, Žižić tek treba dokazati da je igrač za NBA, te bi mu iskustvo igranja i treniranja s odličnim igračima trebalo uveliko pomoći.

Očekivanja Cavsa su kao i zadnjih sezona, lov na prsten, i čini se da su sada kvalitetniji nego li prošlih sezona, ponajviše se misli na dubinu rostera iako tu ima igrača koji imaju podeblji zdravstveni karton. Regularna sezona će im doci kao uigravanje za playoff, pokušati odmoriti sto vise LeBrona za bitke protiv Celticsa, Wizardsa te vrlo vjerojatno Warriorsa.

Ivan Lončar

Godina odluke, New Orleans Pelicans.

Najaviti Pelicanse je vjerojatno mnogo teže nego većinu ekipa, vjerojatno ni sam Alvin Gentry ne zna sto očekivati od ekipe u kojoj su glavni igrači van parketa koliko i na parketu, te dolaskom dvije lude glave u ekipu.

Prošla sezona Pelicansa je bila u najmanju ruku turbulentna, od katastrofalnog starta sezone usprkos monstruoznim brojkama Davisa, do povratka na parket Jure Praznika kada se ekipa stabilizirala, do allstara kada se dešava neočekivani potez, trejd izmedju Kingsa i Pelicansa i dolazak DeMarcusa Cousinsa.

Roster ekipe je promijenjen, uz spomenutog Cousinsa najzvučnije ime je dolazak nekada omiljenog playmakera, a danas nomada koji se seli po klubovima, Rojana Ronda, osvajača prstena s Warriorsima Iana Clarka, pred kraj sezone došao je Jordan Crawford. Klub je napustio odlični rookie Buddy Hield, solidni back up playmaker Tim Frazier, a neizvjesna je situacija s Omerom Asikom koji ima s problema s bolesti, s obzirom na bolest i visinu ugovora vjerojatno će bit otpušten.


Davis i Cousins su imali cijelo ljeto na raspolaganju da se uigraju, duo koji s obzirom na kvalitetu čini najbolji centarski par u ligi, te bi se trebao savršeno nadopunjavati. Davis neće trebati nositi “sam” nositi napad ekipe jer pored sebe ima igrača koji posjeduje napadački arsenal još bogatiji od njega, a Cousins će kraj sebe imat igrača koji će moči ispravljati njegove ceste propuste u obrani, te u napadu činiti nezaustavljivi duo. Ovo treba ipak uzeti s rezervom imaju u vidu zdravstveni karton Davisa, te često probleme s glavom DMC-a. Treća violina ekipe je odlični Jrue Holiday koji napokon spreman ulazi u sezonu, igrač odličan u oba pravca, nagrađen je novim bogatim ugovorom kojeg će željeti opravdati. Dolazak Ronda je neočekivan i može se reci nepotreban, gušiti će napad ekipe, a ne donosi ono sto je pored ozljeda bio najveći problem ekipe, šut, posebice za tri poena, plus poznati su njegovi cesti ispadi. Sut za tri poena bi donekle trebao popraviti Ian Clark, koji pored toga donosi i pobjedničku atmosferu iz Warriorsa. Još jedno ime koje treba spomenuti je Jordan Crawford, koji je oduševio na kraju sezone, ako nastavi s tim igrama u novoj sezoni, moguće je da bude jedan od kandidata za najboljeg igraća s klupe. Tu su još Solomon Hill kao solidan igrač u oba pravca, te Moore koji bi trebali imati solidne minute.

Od Pelicansa treba ocekivat atraktivnu igru s obzirom na dvojac pod kosem, ali i mnogo tehnickih gresaka, ludih ispada. Ukoliko bude sve po planu trebali bi se boriti za playoff mjesto na prejakom zapadu, a ukoliko ne ostvare taj cilj, lako je moguce da ostanu bez dvojca Davis i Cousins.

Ivan Lončar

Jeleni u lovu.

DOŠLI: DJ Wilson, Sterling Brown, Gerald Green, Joel Anthony, Brandon Rush, Xavier Munford.


OTIŠLI
: Michael Beasley, Spencer Hawes.

Kao što se planete okreću oko Sunca, tako se i ekipa Bucksa okreće oko Giannisa Antetokounmpa(u daljem tekstu samo Giannis, jer prezime…). Leteći Grk ima fenomenalnu all-round sezonu iza sebe i već je pre početka sezone jedan od glavnih kandidata za MVP nagradu. U predsezoni je primetno poboljšanje nekih segmenata igre kao što su šut sa poludistance, šut za tri poena, uglavnom, šut. Zvaničan razlog za propuštanje Eurobasketa bila je povreda u poslednjem trenutku, međutim ipak je Giannis uprkos “povredi” vredno radio na sebi čitavog leta, pa smo ostali uskraćeni na Eurobasketu za još jednog od sjajnih NBA igrača. Siguran sam da ćemo u novoj sezoni imati nekoliko sjajnih poteza u kojima “Giannis blokira protivnika, zatim otvara kontru i baca pas prema Giannisu koju baca sjajan aleey-oop za Giannisa(via Pick&roll)”. Dakle, alfa i omega.

Elem, prva violina Bucksa od koje navijači očekuju u najmanju ruku prolazak u drugu rundu plej-ofa, ima uz sebe jako talentovane i (skoro sve) odlično fizički pripremljene saigrače. Jedini problem kada su njegovi saigrači u pitanju jesu povrede drugog pika drafta 2014. godine, Jabaria Parkera. Parker koji je veoma dobro krenuo prošlu sezonu, doživeo je još jednu tešku povredu zbog koje je morao još jednom da ranije završi sezonu, a pauziraće čak do februara. Iskreno se nadam da će ovaj momak konačno imati sreće u svojoj karijeri i da će ga povrede zaobići već jednom, pravda za Parkera!

Rookie godine za proteklu sezonu, neočekivano, bio je 36. pik drafta, Malcolm Brogdon. Mislim da su sa njim Bucksi našli dugoročno rešenje na poziciji broj jedan, a tu poziciju su prošle godine dodatno ojačali dovođenjem pit-bulla Dellavedove u svoje redove. Brogdon takođe odlično fizički potkovan all-round igrač, očekuje se dobar napredak i od njega svakako. Ne toliko zapažen potez ali svakako bitan za upravu Bucksa bilo je potpisivanje ugovora sa Tonyjem Snellom. Snell nije neki skorer, međutim, u ovoj ekipi prepunoj atleticizma dobro dođe igrač koji će dodatno da raširi protivničku odbranu. A Snell je protekle sezone imao 40% realizacije u šutu za tri poena. Njegov ugovor nije preveliki, ako gledamo neke enormne cifre koje su se vrtile ovog leta. Snell će kroz četiri sezone zaraditi 46 miliona dolara.

Na veliku scenu se vraća i jedan od najboljih igrača Bucksa, Khris Middleton posle teške povrede. Možemo ga smatrati kao jednog od glavnih faktora zbog kojih je Giannis imao odličnu sezonu iza sebe. No, što se Middletona tiče, pre povrede prošle sezone imao je 43% realizacije trojki, a kao što sam već rekao Bucksima će odlično doći igrači koji su pretnja u šutu i tako šire protivničku odbranu. A generalano kada pogledamo čitavu karijeru Khrisa Middletona, procentualno gledano je jedan od najboljih šutera za tri u ligi. Greg Monroe je prošle sezone svaku utakmicu startovao na klupi, a u poslednjoj godini njegovog ogromnog ugovora očekujem isti razvoj situacije, ako se ne desi nešto nepredviđeno.


Thon Maker je letos radio na popravljanju mišićne mase što je bio veliki problem za njega. Inače 216 centimetara visoki Sudanac ima ogroman raspon ruku, a nekoliko puta prošle sezone je pokazao i veštinu u šutu sa distance. Prema mišljenju mnogih, velika karijera očekuje ovog momka, a ako se sve bude odvijalo po planu, sa tim predispozicijama i nešto boljom fizičkom spremom, ne vidim šta bi ga sprečavalo u tome, osim povreda, daleko bilo, nadajmo se da ih neće biti. Kad smo već kod visokoh igrača Bucksa, John Henson je protekle sezone bio odličan role player, odličan skakač, sjajno fizički pripremljen i talentovan igrač. Međutim pojavile su se informacije da će Henson možda biti otpušten, šta će biti, videćemo.

U tim pričama oko otkaza pojavilo se još jedno ime – Mirza Teletović. Nažalost Mirza se nakon odličnih sezona u Phoenix ipak nije snašao u ovoj ekipi Bucksa… A ostatak rostera čine: DJ Wilson – krilni centar sa velikim rasponom ruku, 17. pik sa ovogodišnjeg drafta, Rashad Vaughn, Xavier Munford, Joel Anthony, Sterling Brown, i sin legende Sonicsa, Gary Payton II.

Ovaj tim Bucksa će bez sumnje biti verovatno i najatraktivniji za gledanje, od Giannisa imaju svi velika očekivanja, Kobe mu je postavio na Twitteru izazov da bude MVP, pa ko zna, možda se i u njemu probudi legendarni Mamba Mentality.

Rastko Marjanović.

San Antonio Spurs.

Najava Spursa je vjerojatno slična kao i zadnjih x godina, ništa mnogo novog se ne može napisat, zna se da će Spursi sezonu završit s 50+ pobjeda. Kako, nije vise ni bitno, mamuze će tiho uzeti prednost domaćeg parketa(vrlo vjerojatno, s obzirom na prejaki zapad).

Lani su svoj put završili u finalu zapada, očitali su lekciju iz udžbenika ratnicima dobar dio utakmice, ali dogodila se već opjevana ozljeda Leonarda i Spursi su dobili metlu. Ekipa je ostala gotovo ista, novi clan je začuđujuće već veteran Rudy Gay koji se vraća nakon teške ozljede, a omiljeni buco Diaw je napustio ekipu. Koliko god voljeli Spurse, upada u oci da je roster sve stariji, a time i manje kvalitetniji, daleko od toga da nemaju kvaliteta, ali Pau, Manu su već na zalasku karijera, Parker je zadnjih sezona samo bljeskovima ukazivao na igrača kakav je nekad bio, Green je od finala protiv Heata od two way igrača neobjašnjivo postao “samo” defenzivni specijalac koji se muci sa šutom, Mills je jedan od najboljih back up playeva, ali teško da može biti startni playmaker, pa čak i u Spursima gdje izgleda da svak postaje all star igrač. Spursi će još vise nego lani morati jahati Leonarda, čudo od igrača koji svake godine postaje bolji, igrač koji je očitu razlike između Spursa i ratnika toliko smanjio. Leonard je uz LeBrona najveći kandidat za MVP nagradu, i takve partije očekujemo. Druga violina je LaMarcus “Poludistanca” Aldridge, fantastična četvorka koji se još izgleda nije priviknuo na sistem Spursa, stoga je prije početka sezone vodio intiman razgovor s Greggom, i izgleda da ćemo ove sezone gledati agresivnijeg LMA, koji će prema riječima iz tabora Spursa u napadački arsenal uvesti i trojku. I tu dolazimo do genija koji drži Spurse još uvijek u vrhu, Gregg Popovich već godinama od otpadaka koje nitko neće pravi respektabilne igrače, ne sumnjamo i da će ove godine npr jedan Bertans odigrati dobru sezonu.


Očekivanja? Na njih nitko neće puno obraćati pozornost tijekom sezone, koji niz od desetak pobjeda, netko će spomenuti da igraju najljepšu košarku, možda dobiti koju kaznu zbog odmaranja igrača i to je vise manje to. Jedno je sigurno, starci se neće predati.

– Ivan Lončar

AtkinsonGang i nova era u Brooklynu.

Novi : D’Angelo Russell, Allen Crabbe, Timofey Mozgov, DeMarre Caroll, Jarrett Allen, Tyler Zeller.

Otišli : Anthony Bennett, Randy Foye, Justin Hamilton, Brook Lopez, K.J. McDaniels, Andrew Nicholson, Luis Scola.

I na red dolaze oni, dolaze Netsi. Ovog puta nećemo početi s uvijek istom temom, nećemo pričati o trejdu koji se desio sa Celticsima prije 4 lita, bilo je dosta gledati u prošlost vrijeme je za gledati u budućnost.Budućnost koja napokon pokazuje svijetlo na kraju tunela, pokazuje jednu mladu ekipu punu talentiranih igrača predvođeni Kenny Atkinsonom. Uz to imaju pick prve runde od Raptorsa, koji im je poslan uz Carolla, i dva picka druge runde, Lakers/Magic i Pacers.

Napokon nešto se počelo graditi, postoje glavne stvari od kojih početi, postoji osoba koja sve to može izvrsno posložiti, ukratko sada sve stoji na svom mjestu. Ako pričamo o glavnim igračima oko kojih će sigurno Netsi pokušati graditi svoju ekipu, to je sigurno D’Angelo Russell. 21 godinu ima, ovo će mu biti treća sezona u ligi, kao što svi znamo odigrao je dvije solidne sezone gdje i da je želio nije mogao dati više (pogotovo u prvoj), ali sada izgleda da će napokon dobiti svoju priliku da dokaze zašto je bio biran drugi na draftu. Eksplozivan, brz, odličan šuter, a u nekim trenutcima je dokazao i da može biti stvarno sjajan razigravač, ovo bi definitivno mogla biti odlična sezona za njega.


Ali, tko očekuje neki drugačiji skor od ove ekipe u novoj sezoni taj griješi. Ali u isto vrijeme onaj koji očekuje bolju košarku e taj ne griješi. Naravno sve je moguće, pogotovo na ovakvom Istoku, mada stvari bi trebale biti prosječno iste kao prošle godine što se tiče završnog rezultata pobjeda/poraza.

Novi pokus Atkinsona : Jeremy Lin i D’Angelo Russell u startnog petorci. Kako će to izgledati teško je za zaključiti, ali gledajući po utakmicama preseason zašto ne ? Na terenu se slažu, ne siluju previše loptu a također cijelo vrijeme komuniciraju, što uostalom je mnogo bitno. Uz ovaj duo na niskom krilu, najvjerojatnije, ćemo gledati iskusnog Carolla koji obrambeno je odličan igrač a što se tiče napada i tu može dosta da pomogne. Što fali ovdje da bi se moglo pričati o nekoj solidnoj ekipi ? Skokovi ? Nema problema tu je Timofey Mozgov koji kreće kao glavni C. Zadnja kocka koja popunjava ovu petorku je Hollis Jefferson, sjajan atleta, strašan obrambeni igrač, u napadu mora poraditi na svoj šut, ali gledajući da ima 22 godine mislim da to neće biti velik problem.
Klupa Netsa je veoma bogata mladih talenata kao naprimjer Allen Crabbe, Jarrett Allen, Caris LeVert i Sean Kilpatrick koji mogu svakako da donesu veliku doprinos s klupe. Uz njih za poziciju PG ostaju Isaiah Whitehead i Spencer Dinwiddie.

U gradu Velike Jabuke, iz Knickse, postoji još jedna ekipa koja želi početi od nule, postoji ona ekipa koju ja volim zvati ATKINSONGANG.